Evo ga, opet je počelo, iznova još jedno
ljeto.
Još jedni nezaboravni praznici su pred nama.
Na nama je samo da odlučimo kamo, a sve će se ostalo već nekako naći.^^
...
Nekad, noću, prije nego što zaspem, čekam da sve utihne..
Da nastane tišina i da jedino što čujem budu moje vlastite misli.
U mislima mogu sve što hoću.
Misli nemaju granica.
I na svu sreću ne mogu se ukrasti, i uvijek ih imaš sa sobom.:)
Tvoje misli mogu biti tvoj ipod neograničenog kapaciteta.
Često se koristim njime...(...i onim pravim i ovim u mislima x)
Nekad pustim da svira na glas...:)
...
Trenutno, ne želim biti ovdje gdje sam sada...
Želim biti negdje daleko.
Negdje uz vodu,
gdje nema ljudi.
Imati svoje slušalice na ušima i utapati svoje oči u moru boja...
skladnih boja
...
Imam neku bolesnu težnju za
simetrijom...
I za slaganjem stvari na svoje mjesto, a sve ima svoje mjesto...:)
A nekad mi se jednostavno ne da...
...
Mislim da ću sada otputovati u mislima na jedno mjesto pokraj vode, bez ljudi,
sama.Možda me i pronađete.
Slijedite zelenog
leptira.
18:27 -
Komentari [15]
-
# -
On/Off